Filozofija - 2014./15. jesen - 3

„Tako se mnoštvo na taj način ujedinjeno u jednu osobu naziva državna zajednica, na latinskom civitas. To je stvaranje onog velikog Levijatana, ili radije (smjernije govoreći) Smrtnog Boga kojemu, pod Besmrtnim Bogom, dugujemo svoj mir i obranu.”

„Država je, dakle, hrabra po nekom svojem dijelu zato što u njemu ima takvu snagu koja će potpuno moći podržavati pravo mišljenje o onome što je strašno i kakvo je za odgoj označio zakonodavac.”

„Budući da vidimo kako je svaki grad neko zajedništvo, i da je svako zajedništvo složeno poradi nekog dobra (…) a najviše pak, i onome koje je najpoglavitije od svih (dobara) (…) ono nazvano država i državno zajedništvo.”

„Ali država je tek ono treće, običajnost i duh, u kojemu se nalazi čudovišna udruženost samostalnosti individualiteta i općeg supstancijaliteta. Pravo države je stoga više nego drugi stupnjevi: ono je sloboda u njenom najkonkretnijem obličju, koje pada samo još pod najvišu apsolutnu istinu svjetskog duha.”