Posvojne oblike (possesives) unutar sintagme najčešće koristimo prije imenica kako bismo odredili kome imenica pripada.
U engleskom jeziku imamo sljedeće posvojne oblike:
Determinator vs. Posvojna zamjenica
U narednom kratkom razgovoru možemo vidjeti jednostavan primjer njihove uporabe:
A: Could I have a pencil? I’ve lost mine. (Mogu li dobiti olovku? Ja sam izgubio/la svoju.)
B: You can have my pencil. (Možeš posuditi moju olovku.)
Uočite:
- determinatori se uvijek nalaze neposredno ispred imenice i zbog njih znamo kome imenica pripada (my pencil)
- zamjenice zamjenjuju imenice (Čiju sam olovku izgubila? Svoju.)
- Posvojne oblike često koristimo s dijelovima tijela i odjevnim predmetima, čak i kada je očito kome pripadaju:
- I’ve hurt my back.
Ozlijedio sam (svoja) leđa. - He hit his head.
Udario se u (svoju) glavu. - Mary took Carly by her arm.
Mary je uhvatila Carly za (njenu) ruku. - Let’s go stretch our legs.
Idemo protegnuti (naše) noge. - He just stood there with his hands in his pockets.
Samo je stajao tamo sa (svojim) rukama u (svojim) džepovima.
Uočite:
- u hrvatskom jeziku ne koristimo posvojne oblike na isti način jer se u hrvatskom prema kontekstu može zaključiti kome što pripada.
Izraz own
Izraz own (vlastiti) možemo koristiti između determinatora i imenice kako bismo naglasili pripadnost:
- I’d love to have my own apartment.
(Volio bih imati svoj vlastiti stan.) - You have to make your own bed.
(Trebaš pospremiti svoj (vlastiti) krevet.)