Posvojni oblici

Posvojne oblike (possesives) unutar sintagme najčešće koristimo prije imenica kako bismo odredili kome imenica pripada.

U engleskom jeziku imamo sljedeće posvojne oblike:

Determinatori

Zamjenice

Determinator vs. Posvojna zamjenica

U narednom kratkom razgovoru možemo vidjeti jednostavan primjer njihove uporabe:

A: Could I have a pencil? I’ve lost mine. (Mogu li dobiti olovku? Ja sam izgubio/la svoju.)
B: You can have my pencil. (Možeš posuditi moju olovku.)

Uočite:

• determinatori se uvijek nalaze neposredno ispred imenice i zbog njih znamo kome imenica pripada (my pencil)
• zamjenice zamjenjuju imenice (Čiju sam olovku izgubila? Svoju.)

• Posvojne oblike često koristimo s dijelovima tijela i odjevnim predmetima, čak i kada je očito kome pripadaju:
  • I’ve hurt my back.
    Ozlijedio sam (svoja) leđa.
  • He hit his head.
    Udario se u (svoju) glavu.
  • Mary took Carly by her arm.
    Mary je uhvatila Carly za (njenu) ruku.
  • Let’s go stretch our legs.
    Idemo protegnuti (naše) noge.
  • He just stood there with his hands in his pockets.
    Samo je stajao tamo sa (svojim) rukama u (svojim) džepovima.

Uočite:

• u hrvatskom jeziku ne koristimo posvojne oblike na isti način jer se u hrvatskom prema kontekstu može zaključiti kome što pripada.

Izraz own

Izraz own (vlastiti) možemo koristiti između determinatora i imenice kako bismo naglasili pripadnost:

• I’d love to have my own apartment.
  (Volio bih imati svoj vlastiti stan.)
• You have to make your own bed.
  (Trebaš pospremiti svoj (vlastiti) krevet.)