Past habits

used to

Kada opisujemo ponavljane i uobičajene radnje, navike, stanja ili činjenice koje nisu više istinite i relevantne koristimo oblik used to + osnovni oblik glagola:

• I used to buy two copies of each newspaper. (Običavao/la sam kupovati po dva primjeraka svakih novina.)
• I used to travel a lot for my job. (Prije sam puno putovao/la za svoj posao.)
• She used to be so scared of heights. (Prije se jako bojala visina.)

Bitno:

Used to ne koristimo kako bi opisali bilo koju radnju koju smo radili u prošlosti već isključivo navike i stanja iz prošlosti koja više nisu istinita i relevantna jer su se izmijenile okolnosti. Pogledajmo ista tri primjera s nadopunjenim informacijama:

Kada koristimo would?

Za izražavanje navika iz prošlosti, nerijetko ćemo se susresti i s konstrukcijom
would + osnovni oblik glagola:

• We would spend hours whale watching near Bondi Beach.
  (Prije bismo provodili sate promatrajući kitove kraj plaže Bondi.)
• My grandma would take me to Sydney Tower Eye.
  (Baka me znala voditi do tornja Sydney Tower Eye.)

would ili used to?

Razlika između would i used to je minimalna. Would je formalnija opcija naspram used to.

Glavna razlika je da oblik would ne možemo koristiti s glagolima stanja (poput be, feel, love, know, itd.) za razliku od oblika used to kojeg možemo slobodno koristiti s bilo kojom vrstom glagola (glagoli stanja i glagoli radnje).