U engleskom postoji specifičan i vrlo česti oblik koji koristimo kada opisujemo vlastite ili tuđe navike iz prošlosti ili prijašnja stanja.
Kada opisujemo ponavljane i uobičajene radnje, navike, stanja ili činjenice koje nisu više istinite i relevantne koristimo oblik used to + osnovni oblik glagola:
I used to buy two copies of each newspaper.
Običavao/la sam kupovati po dva primjeraka svakih novina.
I used to travel a lot for my job.
Prije sam puno putovao/la za svoj posao.
She used to be so scared of heights.
Prije se jako bojala visina.
Bitno je za napomenuti da used to ne koristimo kako bi opisali bilo koju radnju koju smo radili u prošlosti već isključivo navike i stanja iz prošlosti koja više nisu istinita i relevantna jer su se izmijenile okolnosti. Pogledajmo ista tri primjera s nadopunjenim informacijama:
I used to buy two copies of each newspaper.
Now I read the news on my phone. (Sada čitam vijesti na svom mobitelu.)
I used to travel a lot for my job.
Now I work from home. (Sada radim od doma.)
She used to be so scared of heights.
She forgot about the fear when she arrived at the ski track. (Zaboravila je na svoj strah kada je stigla na skijašku stazu.)
Za izražavanje navika iz prošlosti, nerijetko ćemo se susresti i s konstrukcijom would + osnovni oblik glagola:
We would spend hours whale watching near Bondi Beach.
Prije bismo provodili sate promatrajući kitove kraj plaže Bondi.
My grandma would take me to Sydney Tower Eye.
Baka me znala voditi do tornja Sydney Tower Eye.
Razlika između would i used to je minimalna. Would je formalnija opcija naspram used to.
Glavna razlika je da oblik would ne možemo koristiti s glagolima stanja (poput be, feel, love, know, itd.) za razliku od oblika used to kojeg možemo slobodno koristiti s bilo kojom vrstom glagola (glagoli stanja i glagoli radnje).
točno: She used to be so scared of heights.
netočno: She would be so scared of heights.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.