Neupravni ili neizravni govor, odnosno, reported speech, predstavlja prepričavanje tuđih riječi ili misli. Nasuprot neupravnog govora, postoji i upravni, odnosno izravni govor pri čemu prenosimo nečije riječi u istom obliku kako su i izgovorene uz pomoć citata:
"I spent my childhood in Florida."
(Provela sam djetinjstvo u Floridi.)
Usporedite istu rečenicu u neupravnom govoru:
She said that she had spent her childhood in Florida.
(Rekla je da je provela svoje djetinjstvo u Floridi.)
Uočite da se u neupravnom obliku rečenica značajno mijenja, počevši od promjene zamjenica do promjene glagolskih vremena.
Očigledno, neupravni govor predstavlja složeniji dio engleske gramatike zbog čega mu je posvećeno ovo poglavlje.
Neupravne rečenice česte možemo prepoznati po that-rečenici koja slijedi nakon uvodnih glagola. Proučite i usporedite izravne i neizravne rečenice te uporabu strukture s veznikom that:
"I don't see the point."
(Ne vidim smisao.)
He said that he didn't see the point.
(On je rekao da ne vidi smisao.)
"She is going to pass out."
(Ona će se onesvijestiti.)
I thought that she was going to pass out.
(Pomislio/la sam da će se ona onesvijestiti.)
"No one can help me."
(Nitko mi ne može pomoći.)
I knew that no one could help me.
(Znao/la sam da mi nitko ne može pomoći.)
U neformalnom govoru, normalno je izostaviti veznik that:
He said he didn't see the point.
I thought she was going to pass out.
I knew no one could help me.
Wh-rečenice se također pojavljuju u neupravnom govoru nakon uvodnih glagola, najčešće kada prenosimo tuđa ili vlastita pitanja. Za više detalja, pogledati Pitanja u neupravnom govoru.
Where is Jane staying?
(Gdje će Jane noćiti?)
I wondered whereJane was staying.
(Upitao/la sam se gdje će Jane noćiti.)
Neupravni govor često prepoznajemo po uvodnim glagolima, odnosno, reporting verbs koji pripremaju čitatelja ili slušatelja da slijedi prepričavanje tuđih izjava, pitanja i misli.
U tablici se nalaze najučestaliji uvodni glagoli iza kojih slijede strukture s that ili wh-izrazom:
admit priznati
The driver admitted that they were lost.
(Vozač/ica je priznao/la da su se izgubili.)
agree složiti se
They agreed that the situation was urgent.
(Složili su se da je situacija hitna.)
announce najaviti
Ken announced that he had a solution.
(Ken je najavio da ima rješenje.)
argue tvrditi, objašnjavati
He argued that the simplest designs were best.
(Tvrdio je da su najbolji dizajni oni koji su najjednostavniji.)
believe vjerovati, smatrati
They believed that his mission had failed.
(Smatrali su da njegova misija nije uspjela.)
feel činiti se, osjećati se
I felt that everybody deserved to win.
(Činilo mi se da su svi zaslužili pobijediti.)
hear čuti
I heard that Jim had left his old job.
(Čuo/la sam da je Jim napustio svoj stari posao.)
insist inzistirati
She insisted that it had been a real job.
(Inzistirala je da se radilo o pravom poslu.)
know znati
I knew that no one could help me.
(Znao/la sam da mi nitko ne može pomoći.)
read pročitati
I read that the roads were blocked.
(Pročitao/la sam da su ceste zatvorene.)
say reći
He said that mistakes had been made.
(Rekao je da je došlo do pogrešaka.)
think misliti
I thought that she was going to pass out.
(Pomislio/la sam da će se ona onesvijestiti.)
ask pitati
I asked why it was closed .
(Pitao/la sam zašto je zatvoreno.)
wonder upitati se, zanimati se
She wondered whether he had found the letter.
(Zanimalo ju je je li pronašao pismo.)
U sljedećoj tablici možemo vidjeti uvodne glagole iza kojih često slijedi rečenica s to-infinitivom, zajedno s primjerima. Kada koristimo infinitive, uglavnom je naglasak na prepričavanju određene radnje poput obećanja, zahtjeva, radnji, upozorenja i slično:
promise obećati
He promised to write often.
(Obećao je da će često pisati.)
offer ponuditi
I offered to help as much as I could.
(Ponudio/la sam pomoći koliko god mogu.)
tell reći, kazati
The librarian told them to be quiet.
(Knjižničar/ka nam je rekao/la da budemo tihi.)
agree složiti se, pristati
The teacher agreed to extend the deadline.
(Učitelj/ica je pristao/la produžiti vremenski rok.)
ask pitati
Amy asked him to join her in the theatre.
(Amy ga je pitala da joj se pridruži u kazalištu.)
advise savjetovati
The doctor advised him to stop smoking.
(Doktor ga je savjetovao da prestane pušiti.)
order narediti
The police officer ordered them to leave.
(Policajac/ka im je naredio/la da otiđu.)
Uočite kako iza glagola tell, ask, advise i order slijedi objekt rečenice, a tek onda infinitiv:
The librarian told them to be quiet.
The librarian told to be quiet.
Kada prepričavamo tuđe riječi ili misli, prenosimo ih iz vlastite perspektive. To znači da moramo promijeniti i zamjenice kako bi izjava imala smisla:
I love my university.
(Volim svoje sveučilište.)
He/She said that he/she loves his/her university.
(Rekao/la je da voli svoje sveučilište.)
U neupravnom govoru kada prenosimo nečiju izjavu iz prošlosti, dolazi do promjene glagolskih vremena, odnosno, pojave koju nazivamo backshift ili slaganje glagolskih vremena.
Razlog imenu backshift (back = unazad, shift = pomak, to jest, pomak unazad) leži u tome što se najčešće u neupravnom govoru osvrćemo na prošlost, odnosno, u prenošenju nečije izjave uvijek se mičemo za jedan korak unazad u prošlost. To znači da nečija izjava koja se, na primjer, u prošlosti odnosila na sadašnjost, iz trenutne perspektive se odnosi na prošlost:
"I am listening to music"
Slušam glazbu.
I said that I was listening to music.
Rekao/la sam da slušam glazbu.
Glagolska vremena i modalni glagoli se u neupravnom govoru pomiču prema navednim pravilima:
It will be far from cheap
I said it would be far from cheap.
The car is on the sale.
I said the car was on the sale.
I am listening to music.
I said that I was listening to music.
I passed my driving test.
I said that I had passed my driving test.
I haven't seen him in a while.
I said that I hadn't seen him in a while.
My best friend had been stood up.
I said that my best friend had been stood up.
I can do it on my own.
I said that I could do it on my own.
I may return.
I said that I might return.
They must leave.
I said that they had to leave.
Ako smatramo da je nečija izjava i dalje relevantna ili točna, imamo izbor da pomaknemo glagolsko vrijeme prema navedenim pravilima ili da ostavimo glagolsko vrijeme neizmijenjeno.
I am a teacher.
(Ja sam učitelj/ica.)
I said that I am/was a teacher.
(Rekao/la sam da sam učitelj/ica.)
It will rain today.
(Kišit će danas.)
I read that it will/would rain today.
(Pročitao/la sam da će danas kišiti.)
She visits her parents often.
(Ona često posjećuje svoje roditelj.)
They told me that she visits/visited her parents often.
(Rekli su mi da često posjećuje svoje roditelje.)
Kada u neupravnom govoru prenosimo nečija pitanja iz prošlosti, koristimo se istimm pravilima za pomak glagolskog vremena.
Za razliku od generalnih pravila tvorbe pitanja, u neupravnom govoru ne koristimo inverziju:
Have they tried sushi?
I asked if they had tried sushi.
Is this your home town?
I asked if this was their home town.
What is your name?
I asked her what her name was.
Yes/no pitanja uvodimo pomoću veznika if ili whether, bez inverzije:
Can you swim?
I asked whether/if they could swim.
Have I done something wrong?
I asked whether/if I had done something wrong.
Did you sleep well?
I asked whether/if they slept well.
Ostale vrste pitanja uvodimo očekivano uz wh-izraz s kojim pitanje počinje u upravnom govoru, bez inverzije:
What are you watching?
I aksed what he/she was watching.
Whose house is that?
I asked whose house that was.
How can I go there?
I asked how I could go there.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.