Uvod u glagole

Glagoli su u većini rečenica glavni nositelji značenja. Glagoli se smatraju neophodnima za tvorbu gotovo svih rečenica.

Kako dijelimo glagole?

Glagole dijelimo u dvije skupine prema njihovoj ulozi u rečenici:

• main verbs - glavni glagoli koji su najvažniji element u rečenici i opisuju radnju ili stanje:

say, get, go, know, think, see, make, be, have, do...

• auxiliary verbs - pomoćni glagoli koji se uglavnom pojavljuju prije glavnog glagola te mu pobliže određuju značenje

be, have, do, should, would, must, could...

Na primjer, uočite razliku u značenju glavnog glagola u ova dva primjera:

I go to the dentist's office two times a week.

Idem na pregled kod zubara dva puta mjesečno.

I should go to the dentist's office two times a week.

Trebao/la bih ići na pregled kod zubara dva puta mjesečno.

U prvom primjeru gdje imamo samo glavni glagol znamo vrlo generalnu informaciju o odlasku zubaru dva puta mjesečno.

U drugom primjeru gdje smo upotrijebili modalni glagol should imamo mnogo specifičnije značenje, a to je da postoji potreba ili preporuka za odlazak zubaru dva puta mjesečno.

Primijetite kako se pojedini glagoli (be, have, do) pojavljuju u obje skupine, odnosno, mogu imati ulogu glavnih i pomoćnih glagola.

S obzirom na to, glagole još možemo podijeliti na tri grupe:

• ordinary verbs

Obični glagoli koji funkcioniraju isključivo kao glavni glagoli (main verbs) u rečenicama. Uz imenice, na njih se prvenstveno koncentriramo kada učimo nove riječi. Mogu biti pravilni i nepravilni.

• modal verbs

Modalni glagoli funkcioniraju isljučivo kao pomoćni glagoli (auxiliary verbs).

can, could, should, would, may, might...

• ordinary and auxiliary verbs
  Ova skupina glagola se može pojaviti kao glavni glagoli i kao pomoćni glagoli. U ovu skupinu ulaze samo tri, već spomenuta glagola: be, have, do (biti, imati, činiti)

be, have, do

Primijetite u tablici kako ovi glagoli kada su glavni stoje sami u rečenici, a kada funkcioniraju kao pomoćni glagoli nisu samostalni već dolaze u paketu s običnim glagolom.

Ova tri glagola spadaju pod nepravilne glagole, a u tablici koja slijedi možemo vidjeti kako ih konjugiramo u prezentu, odnosno, kako im se mijenja oblik ovisno o licu i broju u sadašnjem glagolskom vremenu:

Sva tri glagola imaju nepravilne oblike za prošlost (ne završavaju s nastavkom -ed):

Ordinary verbs

Obične glagole (ordinary verbs) ovako nazivamo iz razloga što mogu biti samo u ulozi glavnih glagola u rečenici. To znači da rečenica bez njih teško može funkcionirati i da su to najbrojniji među svim vrstama glagola.

Obični glagoli imaju mnogo značenja po kojima ih možemo dijeliti. Glavne dvije skupine značenja običnih glagola su:

• action verbs - glagoli radnje uglavnom opisuju fizičke i namjerne aktivnosti koje subjekt izvodi u rečenici

I walk every day for an hour.

Šetam svaki dan po sat vremena.

He suddenly jumped and cried for help.

Naglo je skočio i vapio za pomoć.

He cooks more often than I do

On kuha češće nego ja.

• state verbs - glagoli stanja opisuju psihičke procese i stanja te generalno stanja u kojima se netko ili nešto nalazi

I think they're just snobs.

Ja jednostavno mislim da su oni snobovi.

You can't learn a language if you don't use it

Ne možeš naučiti jezik ako ga ne koristiš.

I prefer taking short breaks during the year.

Preferiram odlaziti na kratke odmore tijekom godine.

U prilogu možemo vidjeti deset najučestalijih običnih glagola (uključujući glagole radnje i stanja) u engleskom jeziku:

say, get, go, know, think, see, make, come, take, want

Kakve oblike mogu poprimiti glagoli?

Za razliku od hrvatskog jezika, glagoli u engleskom mogu imati samo četiri osnovna oblika:

• osnovni oblik - oblik za infinitive, prvo i drugo lice jednine u prezentu te množinu u prezentu
• nastavak -(e)s - oblik za treće lice jednine
• nastavak -ing - oblik za ing-particip kojim se uglavnom tvore Present Continuous i Past Continuous
• nastavak -ed - oblik za tvorbu ed-participa pravilnih glagola (Past Tense, Past Participle i pasivi)

U tablici uočite navedena pravila pisanja:

• es - kada osnovni oblik glagola završava na -s, -z, -x, -sh, -ch, o
• ing i ed - kada osnovni oblik glagola završava sa: suglasnik + -e: u -ing i -ed participima izbacujemo zadnje slovo e:

bake - baking - baked

netočno: bakeing - bakeed

• ies i ied - kada osnovni oblik glagola završava sa: suglasnik + -y: u prezentu i -ed participu izbacujemo -y i dodajemo nastavke -ies i -ied; nastavak -ing normalno dodajemo bez izbacivanja -y

try - tries - trying - tried

netočno: tryes, trys - tring - tryed

Kako tvorimo glagole?

U tvorbi glagola razlikujemo prefikse i sufikse (nastavke).

U tablici možemo vidjeti šest najučestalijih prefiksa koje možemo dodati na postojeći glagol kako bismo mu promijenili značenje:

U sljedećoj tablici možemo vidjeti četiri najučestalija nastavka kojima tvorimo glagole.

Ove nastavke lijepimo na imenice i pridjeve kako bismo tvorili glagole:

Uočite iz primjera primjene da je zajedničko generalno značenje svih nastavaka postati, promijeniti, biti uzrok nečemu.

Na primjer: učiniti nešto kraćim (shorten), učiniti nešto jednostavnijim (simplify), postati normalnim (normalise).