Ne budi kao Luka! Izbjegni stres na maturi.

U ovom postu bih vam htio slikovito opisati kako je izgledalo moje pripremanje za maturu i zašto je baš to jedna od glavnih motivacija da vama pomognem i pokušam olakšati. Iako to nije bilo tako nedavno, prva matura koju sam ja imao prijavljenu bila je matematika, A razina.

Nisam bio dovoljno pametan da kao ostali prijavim nešto što mi ne treba za upis faksa samo da prođem cijeli taj proces i da vidim kako to izgleda. Tako da, preporuka je ako niste bili na nekim natjecanjima ranije i osjetili taj adrenalin prije dijeljenja tako važnoga ispita, izađite na nešto što vam ne odlučuje o upisu na fakultet kako biste se upoznali s načinom na koji se matura provodi.

Druga i možda najbitnija činjenica je da je matura sveobuhvatna. Točnije, obuhvaća svo gradivo srednje škole, ali morate znati da ste iz svakog od tih gradiva u srednjoj školi pisali ispit s puno težim zadacima od onih koje će matura pred vas donijeti. I na koncu, najčešća rečenica mojih profesora u srednjoj školi bila je: "Ako to padnete ne možete upisati faks". To je najveća glupost ikad izgovorena. Istina je da ako ne položite maturu zadovoljavajućim uspjehom, možda te godine ili na tom roku nećete upisati željeni fakultet, ali vaš život tu ne staje. Opustite se, pripremite se bolje i ponovno izađite i rasturite tu maturu.

Da se vratim samo još kratko na slikovit opis mojih emocija na dan prve mature. Spavao sam noć prije svega 3 sata i probudio se u 6 ujutro misleći da kasnim. Otad sam se utapao u hladnoj vodi pod tušem (jer sam čuo da to pomaže?!) i otprilike 10 puta prošetao cijelom kućom u krug. Kad sam ulazio u školu nisam se nasmijao nijednom frendu i počeo sam razmišljati kako nema šanse da ja to dobro napišem. Kad sam nekako ušao u učionicu bez da sam pao u nesvijest i dobio ispit pred sebe krenuo sam čitati one upute jer budala, nisam otišao prije na neki predmet koji mi ne treba da pročitam iste te upute. Pročitavši upute, krenem ja čitati prvi zadatak. Vidim da je to neki razlomak koji treba pomoću kalkulatora pretvorit' u decimalni broj i nasmijem se samo jer to rade djeca u osnovnoj, a ne srednjoj školi. Dođe trenutak kad želim prvi onaj X staviti u kućicu, a moja ruka k'o opruga titra od A do D. Na kraju sam riješio sve osim zadnjeg zadatka na kojem sam rekao sam sebi: "Dosta je ovo" i izašao sam mogu reći zadovoljan.

Rezultat je također bio dovoljno dobar, no jednak bi bio i s upola manje stresa. Vama samo želim reći i ako treba u tome vam pomoći: NE BUDI KAO LUKA! :)

Autor: Luka Marić